Dubrovačke zidine

Dubrovačke gradske zidine su sklop utvrda koje okružuju stari dio grada Dubrovnika.
Građene su od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane . Duge su 1940 m, visoke do 25 m, prema kopnu debljine 4-6 m, a prema moru 1.5-3 m. Na četiri strane svijeta, zaštićene su kulama.
Kada je počelo ograđivanje zidinama u 13. stoljeću, prostor starog grada bio je već definiran te se nije mogao više širiti. Unutar gradskih zidina, za vrijeme Dubrovačke Republike živjelo je oko 2000 stanovnika u vrijeme nastanka Statuta 1272. godine, a najviše ih je bilo u 15. stoljeću, oko 6000 ljudi. U 14. stoljeću sagrađeno je 15 četverokutnih kula. Pojavom baruta, bedemi su pojačani za zaštitu od topničkih napada. Zbog opasnosti od Mlečana, zatvoreni su svi nepotrebni otvori na zidinama prema luci. Gradske zidine dobile su današnji izgled u 15. i 16. stoljeću. Ratovi su utjecali na novu gradnju. Kada je pao Konstantinopol 1453. godine, sagrađena je kula Minčeta. Zbog tursko-mletačkih ratova sagrađene su kule sv. Ivan, Revelin i bastion sv. Margarete. Zidine su zbog ratne opasnosti građene velikom brzinom.

Izvor
Gornji opis korišten iz članka Dubrovačke gradske zidine na Wikipediji, licenciran pod CC-BY-SA.

The Walls of Dubrovnik are a series of defensive stone walls that have surrounded and protected citizens of the afterward proclaimed maritime city-state of Dubrovnik (Ragusa), situated in southern Croatia, since city`s founding before the 7th century as a Byzantium castrum on a rocky island named Laus (Ragusia or Lave). With numerous additions and modifications throughout their history, they have been considered to be amongst the great fortification systems of the Middle Ages, as they were never breached by hostile army during this time period. In 1979, the old city of Dubrovnik, which includes a substantial portion of the old walls of Dubrovnik, joined the UNESCO list of World Heritage Sites.

Source
The above description is used from the article Walls of Dubrovnik on Wikipedia, licensed under CC-BY-SA.